posavina
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

O Bosanskom Šamcu

2 posters

Go down

O Bosanskom Šamcu Empty O Bosanskom Šamcu

Komentar  Admin Mon Mar 03, 2008 12:05 am

Prvi neimari Bosanskog Šamca imali su smisla za ljepotu i razvijenu ljubav prema vodi. Prve temelje ovom relativno novom naselju, na ovim prostorima, ugradili su u ravnidarskoj, pitomoj Posavini, u zagrljaju rijeka Save i Bosne. Tako je Bosanski Šamac nastao na vodi, svoju istoriju i sudbinu vezao za vodu. Sa njegove sjeverne strane, dužinom od oko 46 kilometara ove komune, rijeka Sava čini prirodnu granicu čija je funkcija u spajanju, a ne razdvajanju sa svijetom.

Rijeka Bosna, koja će upravo ovdje dokrajčiti svoj tok, nakon prohoda kroz krajeve kojima će dati i svoje ime, utapa se u vode Save, sada više ne kao plaha, planinska, nego kao pitoma, smirena ravničarska rijeka. Kao za oproštaj, pred svoj nestanak, Bosna podaruje desetine ostrva i sprudova, čineći tako svoje obale i korito nesvakidašnjim rezervatima raskošnog zelenila u čijim njedrima su našla utočište brojna jata raznovrsnih ptica. Zato su ove ade i obale, uz bogatstvo riba, tradicionalno stjecište lovaca, ribolovaca i ljubitelja prirode.

Bosanski Šamac nije slućajno nazvan “vrata Bosne i Herce­govine”. Ovaj grad ćini ulaz iz Srednje Evrope na ovaj dio Balka­na. Smješten je na magistralnom putu Opuzen — Šamac i osnovnoj željezničkoj saobraćajnici Bosne i Hercegovine. Udaljen je samo 14 kilometara od savremenog puta “Bratstvo-Jedinstvo” koji povezuje Zagreb i Beograd, odnosno sjeverozapadne i jugoistočne granice Jugoslavije.

Izgradnjom kanala Bosanski Šamac — Vukovar, u dušini od 60,8 kilometara, sastaviće se vode Save i Dunava, i na taj naćin skratiti sadašnji vodeni put za nepunih 400 kilometara. šta će to znaditi za Šamac nije teško pretpostoviti. Zato samo da kažemo da će tada ovai gradić, na obalama rijeka, prvi put u svojoj istoriji doživjeti sve blagodati svog izuzetnog geografskog poIožaja.



KAZIVANJA ISTORIJE



Bosanski Šamac spominje se prvi put 1725. godine, kao Lukaćev šanac. Od 1718. do 1739. godine pripadao je austrijskoi carevini. Kao gradsko naselje razvija se od 1863. godine, kada su se u njemu naselili Muslimani, koji su doselili iz Srbije. Nacrt za izgradnju Bosanskog Šamca dao je Salih Efendija Muvekit, a prvi urbanistićki plan djelo je francuskih arhitekata.



U to doba, ovo novo naselje, dobija me Gornja Azizija (Aziziei Bela), po sultanu Azizu, i taj službeni naziv Šamac nosi sve do 1878. godine. Od tada Šamac pripada turskoj vlasti.



Prema nekim pismenim dokumentima Šamac je do 1880. godine bio ispostava sreza Orašje, koje se zvalo Donja Azizija, a njegovim ukidanjem potpada pod srez Gradačac.



Pedantni hroničar zabilježio je da je godine 1879. današnji grad imao 242 kuće i 955 stanovnika. Februara 1883. godine grad dobija poštu i telegraf, a 1885. godine prvu osnovnu školu. Za razliku od drugih gradova i naselja u Bosni i Hercegovini, Šamac je dosta mlada gradska aglomeracija, jer kao grad formiran je tek u drugoj polovini XIX vijeka.



Današnji naziv Šamac dobija, najvjerojatnije od riješi ‘šanac’, što znaši kanal, jer prostor na kome je izgradžen današnji grad nasut je pijeskom i šljunkom prosjećno od 4 do 6 metara visine, što znači da je Šamac izgraden na nekadašnjem močvarnom zemIjištu, koje je bilo ugroženo stalnim poplavama rijeka Save i Bosne.

I danas, na nekadašnju sliku Šamca, podsjećaju ostaci velikih zemljišnih depresija, baruština i moćvara kao što su: Staraća, Žandrak, Sokoluša, Tišina i drugi. Sve ovo postaje jasnije kada se kaže da se današnji grad nalazi na nadmorskoj visint od svega 86 metara.

U Šamac su doselile porodice iz Beograda, Niša, Šapca i drugih mjesta. Bili su to uglavnom trgovci i zanatlije. Prema nekim predanjima, prije doseljavanja muslimana, u Šamcu je bilo nekoliko kuća u kojima su stanovali skeledžije i ribari, a ovdje je bio podignut jedan han i granićna karaula. Već tada životne tokove ovom mjestu davala je skela, koja je imala znatan promet i razvijen obalski utovar. Državna vlast na karauli budno je pazila na granićni promet, naplaćivala carinu i kasnije sagradila zgradu zvanu dumrukhana, koja je u ratovima srušena.

Godine 1866. podignuta je džamija koja je danas pod zaštitom države, kao vrijedan spomenik graditeljske djelatnosti tog perioda i najstariji je objekat kulturno-historijskog nasljedža u gradu.

Najstarija seoska naselja šamačke komune su Slatina, Crkvina, Obudovac, Kruškovo Polje i još neka. Prema nekim istorij­skim dokumentima Slatina je nastala još u vrijeme rimske imperije, o čemu svjedoće i arheološke iskopine pronadene u ovom seIu na mjestu zvanom “Okruglić”.



Zanimljivo je da je jedan od najstarijih objekata, na ovom podrućju, zgrada osnovne škole u Obudovcu. Izgradena je 1880. godine, a danas služi kao biblioteka. Ovaj objekat značajan je i zato što su u njegovim ućionicama osnovno školsko obrazovanje stekli veliki sinovi naših naroda i borci za radnička prava Vaso Pelagić i Mitar Trifunović - Učo. Inače, prva osnovna škoIa u Obudovcu otvorena je još 1832. godine.

Zahvaljujući svom izuzetnom položaju i plodnoj Posavini, Bosanski Šamac je gotovo od svog postanka predstavljao trgovački oentar za sva okolna mjesta. Istoričar Milenko Filipović zapisao je da je Šamac za vrijeme austro-ugarske vladavine održavao veoma žive trgovačke veze sa Beogradom, Osijekom i Trstom. On navodi da se preko šamca, rijekom Savom, izvozila suha šIjiva za Beč i druga evropska tržišta.

Prema podacima Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine u 1896. godini, preko Bosanskog šamca, izvezeno je 164 vagona suhe šijive. Suha šljiva, iz ovih krajeva, stekla je veliku reputaciju. Izvozila se u mnoge zemlje Evrope, najviše u Njemačku, Englesku, Švajcarsku, Norvešku i Švedsku. Prema pisanju Filipovića, Šamac je bio poznat i kao mjesto preko koga je išao uvoz robe i snabdijevanje šireg područja.



U RATNOM VIHORU



Istorija Bosanskog Šamca bilježi, međutim, i mnoge tamne stranice .Život seljaka u staroj Jugoslaviji bio je izuzetno mukotrpan. Posebno je bila teška 1929. godina, zapamćena u ovom kraju kao gladna godina. Seljaci, da bi prešivjeli, morali su se zaduživati kod banaka i bogatih trgovaca, zelenaša. Svoje proizvode davali su u bescijenje. Živeći u takvim uslovima, a uz to još bez demokratskih prava, ljudi su u državnim bankama, bogatim trgovcima i korumpiranim ćinovnicima vidjeli povampirene nekadašnje feudalne gospodare.

Ljude Posavine pritiskivalo je, uz to, još jedno veliko zlo. Ovaj kraj je, u tom vremenu, bio izložen stalnim poplavama, koje su naročito u nekim selima prićinjavale veliku štetu. Nije bilo zaštitnih nasipa. Stihija Save i Bosne ostavljala je često pustoš za sobom. Velika poplava u ovom kraju 1932. godine pričinila je takvu štetu da se ljudi iz sela Tišine, Grebnica, Bazika, Brvnika, a naročito u Domaijevcu, nisu mogli godinama ekonomski povra­titi. Sve to stvaralo je i razvijalo bunt u narodu protiv kompromitiranih vlastodržaca.



Godine 1937. budi se svijest radnićke klase u Šamcu. Te godine, obalski radnici, nezadovoljni niskim zaradama, organizovali su štrajk koji je trajao osam dana. štrajk je poslodavcima i trgovcima žitarica, voća, građevinskog materijala i drugih proi­zvoda, ukazao na snagu radnićke klase i pokazao da je došlo vrijeme da više ne mogu s radnicima postupati kao sa svojim slugama. Poslodavci, iznenađeni i zaplašeni ovim štrajkom, morali su da ustuknu. Bila je to prva pobjeda radnika u ovom kraju.

Organizacija štrajka bila je izuzetno dobro provedena. Disciplina i upornosti medu štrajkašima bili su na takvoj visini da se to proćulo i u sredinama sa daleko većom radničkom tradicijom. Za uspjeh štrajka najviše je bio zaslušan Mitar Trifunović-Učo.

Sa ponosom šamćani istiću da je u ovoj komuni roden veliki sin naših naroda Mitar Trifunović - Ućo. Roden je u selu Brvnik l88O. godine. Završio je učiteljsku školu, a zatim je službovao u Srbiji, gdje se upoznao sa naprednim idejama i po­stao član Tucovićeve Socijal-demokratske stranke.

Pred prvi svjetski rat vratio se u Bosnu i ubrzo se istakao kao organi­zator rudarskih radnika Kreke i druqih rudnika. Poslije zavr­šetka rata aktivno je radio na ujedinjenju radnićkog pokreta. Ućo prisustvuje Kongresu ujedinjenja u Beogradu i Vukovarskom kongresu KPJ gdje je ušao u najviša rukovodstva, zatim je biran i za komunističkog poslanika u Ustavotvornoj skupštini. Vođa je i organizator ćuvene Husinske bune. Godine 1937. odbija poziv CK KPJ da otputuje u Rusiju na liječenje i sav svoj rad posvećuje razvoju komunističkog i radničkog pokreta. Stalno je proganjan, maltretiran i hapšen. Skoro polovinu svog života proveo je po zatvorima, robiji i progonstvu, pod oštrim okom tadašnjih nena­rodnih vlasti. Zvjerski je ubijen u Jasenovcu 1941. god. Za svoja djela i hrabrost proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.

Učin boravak u Bosanskom šamcu i njegov rad imao je velikog znaćaja. Zahvaljujući njegovom uticaju 16. septembra 1943. godine u Bosanskom Šamcu osnovana je prva ćelija Komunističke partije.

Iste godine, dolaskom jedinica operativne grupe u istoćnu Bosnu, narodnoosiobodilački pokret se snažno razbuktava u svim krajevima. Već u junu 1943. godine XV Majevička i VI isto­ćno-bosanska brigada, djejstvuju šire u rejonu Srednje Posavine. Boravkom ovih brigada, na ovom terenu, stvoreni su povoljni uslovi za osnivanje partizanske čete u selu Bukviku. Ova četa formirana je juna 1943. godine. Ona je bila jezgro za formiranje Posavskog odreda prvih dana septembra 1943. godine u selu Obudovcu. Odred je u početku imao preko 250 boraca. Prvi komandant odreda bio je Nikola Simić - Učo. Mladići i djevojke Posavine masovno stupaju u redove narodnooslobodilIačke vojske. Tako, poćetkom 1944. godine, odred ima ćetiri bataljona sa preko 500 boraca, a u aprilu 1945. godine oko 1.100 boraca.

U narodnooslobodilačkoj borbi, sa puškom u ruci, sa ove Opštine, učestvovalo je 738 boraca, od kojih je njih 128 ugradilo svoje živote u temelje naše slobode. Iz ove sredine izrasla su i dva velika imena jugoslavenske revolucije, dva na­rodna heroja, Mitar Trifunović - Ućo, tribun radničkog pokreta Jugoslavije i Pero Bosić, hrabri ratrnik koji je poginuo u 23. godini kao komandant Posavsko-trebavskog odreda.

U ratnom vihoru, sa podrušja šamačke opštine, svoje živote položilo je 337 Ijudi.
Admin
Admin
Admin
Admin

Broj komentara : 3
Join date : 2008-03-02

https://posavina.forumbo.net

Na vrh Go down

O Bosanskom Šamcu Empty Re: O Bosanskom Šamcu

Komentar  Samcanin Mon Mar 03, 2008 1:00 am

lijepo receno Smile
Samcanin
Samcanin
Novajlija
Novajlija

Broj komentara : 1
Join date : 2008-03-03

Na vrh Go down

Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu